Tehničke informacije

Radi dobivanja mjerenja otpora u odgovarajućoj temperaturi, otpornik senzora mora biti spojen sukladno odgovarajućoj shemi. Drugačije rečeno, struja mora prolaziti otpornikom za mjerenje.  Ta struja uzrokuje rast temperature otpornika, koji je moguće opisati sljedećom formulom:

N_w = I² * Rt

Ta se energija pretvara u termalnu energiju i uzrokuje lažne prikaze mjerenja.

U normi DIN EN 60751 je prikazano da efektivno raspršivanje energije se treba održati na razini 0,1 mW. Takva greška mjerenja se naziva „koeficijent samogrijanja“ (EK) i izražava se u jedinicama k/mW.

Po podatcima proizvođača, koeficijent se mjeri u vodi, u sljedećim uvjetima:

• Otpori stakla: između 0,04 a 0,4 k/mW
• Otpori keramike: između 0,06 a 0,21 k/mW
• Otpori plašta: između 0,1 a 0,3 k/mW

Te razlike pokazuju da te vrijednosti ovise u velikoj mjeri o konstrukciji otpornika za mjerenje. To znači da pri daljnjoj obradi otpornika za mjerenje napr. pri montiranju u mjernim umetcima, treba obratiti posebnu pažnju, da bi bili primjenjivani isključivo materijali koji se karakteriziraju savršenim termičkim komprimiranjem ili vodivošću topline, jer u obrnutom slučaju vrijednost EK značajno raste.

U umetcima za mjerenje koji su izrađivani napr. sukladno normi DIN 43762, koeficijent samogrijanja čini:

• Za jednostruke otpornike – između 0,015 i 0,038 K/mW,
• Za dvostruke otpornike  između 0,02 i 0,045 K/mW,

Također treba pamtiti da s obzirom na potrebu primjene zaštitne armature se dobiva u prosjeku vrijednost od oko 0,15 K/mW.

Zahvaljujući primjene sljedeće formule:

EK= DJ/ N_W (K/mW)

moguće je zahvaljujući transformaciji u sljedeću formulu:

DJ=EK * N_W ((K*mW)/ mW)

izračun očekivane greške mjerenja koja proizlazi iz samogrijanja za svaki napon struje za mjerenje.